Centar za urbani i teritorijalni razvoj

Energetska učinkovitost i održiva gradnja

Finalna potrošnja energije u zgradarstvu iznosi preko 40 posto ukupne finalne potrošnje energije, što stavlja velik izazov pred prostorne planere, arhitekte i druge inzenjere u osmišljanju gradnje urbanih zona koje će imati minimalnu potrošnju energije. Grad bi trebao usvojiti takve građevinske politike koje će smanjiti emisiju CO2 kroz povećanje energetske učinkovitosti primjenom energetski učinkovitih materijala, proizvoda i usluga te kroz obvezni udio korištenja obnovljivih izvora energije prilikom gradnje. Građevinske politike također mogu utjecati na politiku upravljanja otpadom na način da potiču razvoj građevinskog materijala koji proizvodi manje građevinskog otpada. Na taj način će se smanjit emisija CO2 iz zgrada prilikom grijanja i hlađenja, smanjiti će se troškovi za energiju kod krajnjih potrošača, smanjiti će se zagađenje zraka kroz nepotrebno korištenje električne i toplinske energije, a koje za posljedicu ima zdraviji život stanovnika.

Brojne postojeće zgrade stambene i komercijalne namjene sastavom konstrukcije ne zadovoljavaju u pogledu prolaza topline i toplinskih gubitaka. Dugoročno gledano, s očekivanim poskupljenjem energenata, usklađivanjem zakonske regulative s europskom i uvođenjem propisa sa strožim kriterijima iz područja toplinske zaštite i uštede energije u zgradama, te razvojem svijesti o uštedi energije i zaštiti okoliša, povećanje energetske učinkovitosti kao i primjena obnovljivih izvora energije u zgradarstvu postaje ustaljena praksa kod održavanja i obnove postojećih zgrada, kao i kod izgradnje novih.

Uštede u potrošnji energije od oko 50-80% kod kvalitetnih toplinskih rješenja nisu zanemarive te je stoga potrebno pokrenuti složene programe energetske obnove javnih, stambenih i komercijalnih zgrade, ali i program poticanja rekonstrukcije i gradnje novih zgrada iznad propisanih uvjeta, po standardima pasivne i niskoenergetske gradnje koji će omogućiti financiranje putem ESCO model i modela Javno-privatnog partnerstva. Ovaki modeli su poznati i koriste se diljem europskih gradova.

Pored toga potrebno je pokrenuti program energetski učinkovite javne rasvjete te upravljanje i regulacija sustava javne rasvjete koji je već napravljen u Grazu u Austriji i Stockholmu u Švedskoj.

Kako bi se omogućilo ostvarenje značajnih ušteda u sektoru zgradarstva treba se pokrenuti:

  • Uspostava ESCO kompanija u vlasništvu grada putem kojega bi se provodio Program energetske obnove zgrada u vlasništvu grada – bolnica, domova zdravlja, škola, vrtića i administrativnih ureda
  • Uspostava sustava ugovaranje energetske usluge putem ESCO modela za zgrade javnog i stambenog sektora
  • Uspostavu Program sufinanciranja ugradnje razdjelnika topline i termostatskih ventila u višestambenim zgradama priključenim na toplinske sustave na području grada
  • Uspostavu Program sufinanciranja ugradnje vodomjera u višestambenim zgradama
  • Provedba Programa energetske učinkovitosti temeljem SEAP-a (Gradovi Potpisnici Sporazuma gradonačelnika)
    • Energetska obnova višestambenih zgrada
    • Energetska obnova javnih zgrada
    • Ugradnja energetski učinkovitih rasvjetnih tijela te osiguranje pametnog upravljanja i regulaciju sustava javne rasvjeta
  • Uspostava Dugoročnog programa energetske obnove javnih i stambenih zgrada
  • Razvoj projekata društveno poticajne niskoenergetske stanogradnje u gradovima

Odgovorno korištenje prirodnih resursa danas je imperativ koji se mora zadovoljiti na svim razinama, od svakog pojedinca, preko organizacije, lokalne zajednice te države, do međunarodne i globalne zajednice. No takvo se odgovorno ponašanje prije svega može i mora inicirati na razini lokalne zajednice jer je ona najbliža ljudima i najviše utječe na njihov osobni izbor i oblikovanje načina ponašanja. 

Niskoenergetski stanovi zadovoljavaju potrebu stambenog zbrinjavanja posebice mlade obitelji, obitelji slabijeg materijalnog stanja te socijalno ugrožene populacije, koji se ističu kao glavni razvojni prioriteti, ali i izazovi. Sa ovim izazovom je u današnje doba suočeno sa preko 20% populacije u gradovima. Nedostatak adekvatnog stambenog prostora i razvojnih mogućnosti vezanih uz obrazovanje odrazio se na smanjenju broja stanovnika u desetogodišnjem razdoblju u većini gradova širom Hrvatske. Stoga gradovi moraju usmjeriti svoj razvojni koncept u ponudu visoke kvalitete življenja.