Centar za urbani i teritorijalni razvoj

Vlada RH usvojila Program «želja i pozdrava» koji bi nas mogao skupo koštati

Nakon više od 2 godine rada, na sjednici održanoj 24.06.2014. Vlada RH je usvojila  «Programa energetske obnove višestambenih zgrada 2014-2020».

No, usvojeni Progam sadrži NUŽNE PREDUVJETE koji nisu ispunjeni. Pa čemu usvajati bilo što ako NE POSTOJE UVJETI za njegovu PROVEDBU. "Osim toga, odlučivanje o obnovi višestambene zgrade, prema sadašnjem zakonskim okviru, zahtijeva suglasnost svih suvlasnika, što predstavlja određenu prepreku provedbi ovakvih projekata. Stoga je nužan preduvjet za provedbu energetske obnove višestambenih zgrada napuštanje postojećeg uređenja, a što će biti riješeno posebnim propisom." 

Upravo usvojen Program potvrđuje kako Vladajuća kolicija nema ili jednostavno ne provodi zajedničku programsku politiku. Unatoč tome što su za provedbu Programa zadužena čak 3 ministarstva: zaštite okoliša, gospodarstva i graditeljstva, to nije bilo dovoljno da Program odobri i Ministarstvo pravosudja. O čemu se zapravo radi. O nedostatka konsenzusa vezan uz tretman “energetske obnove” i potrebnog postotak suglasnosti suvlasnika u višestambenim zgrada za usvajajnja odluke o energetskoj obnovi zgrade. 

Naime, već 2,5 godine traje rasprava o tome kako je nužno osigurati jasno tumačenje Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 - 143/12) i/ili napraviti njegove izmjene i dopune kako bi se razjasnio tretman energetske obnove u Zakonu. Prema Zakonu, za poboljšicu je potrebna suglasnost svih suvlasnika, osim u slučaju kada jednostavna većina (prema suvlasničkim udjelima) odluči da se poboljšica napravi tako da oni sami snose troškove ili se troškovi pokriju iz zajedničke pričuve. Pri tome se ne smije ugroziti provođenje redovitog održavanja, a poboljšice ne smiju ići suviše na štetu nadglasanih suvlasnika (članak 87). Iako se iz ovoga može zaključiti kako je energetsku obnovu zgrade moguće provesti uz jednostavnu većinu suglasnih suvlasnika, značenje pojmova kao što su 'suviše na štetu' otvara mogućnosti za različita tumačenja i eventualno pokretanje sudskih sporova od strane suvlasnika koji se s provedbom ne slažu.

Razjašnjenje ovog problema moglo se pravno urediti u novom Zakonu o građenju (što se nije napravilo!), upravo slično kao što se to riješilo u novom Zakonu o tržištu toplinske energije (NN 80/13). Prema Zakonu o tržištu toplinske energije, većina suvlasnika (prema udjelima) odlučuje o priključku na toplinski sustav kao i o raspodjeli troškova koji su uzrokovani razlikom podataka o potrošnji na individualnim sustavima mjerenja i na zajedničkom mjerilu potrošnje toplinske energije (čl. 11, st. 3 i čl. 33, st. 4). Valja naglasiti da je ugradnja individualnih sustava zakonska obveza (čl. 33, st. 1) čije neispunjavanje povlači kazne također definirane u Zakonu (čl. 50, st. 2).

Program veoma ambiciozno predviđa da će se godišnje realizirati oko 602,5 milijuna kuna investicija u energetsku obnovu višestambenih zgrada. Od toga iznosa čak 205 milijuna kuna godišnje bi trebalo doći u obliku bespovratnih sredstava iz europskih fondova.

Istovremeno u Nacrtu Operativnog programa “Konkurentnosti i kohezija” koji je 11. Svibnja 2014. Godine dostavljen Europskoj komisija predložena su ukupna ulaganja u poticanje mjera energetske učinkovitosti i korištenje obnovljivih izvora energije u ukupnom iznosu od 531.2 milijuna eura za razdoblje 2014-2020. Od toga iznosa 282 milijuna eura za energetsku obnovu zgrada, a od toga za stambene zgrade 90 milijuna eura. To bi u prosjeku značilo 15 milijuna eura, odnosno sigurnih 120 milijuna kuna godišnje za eneretsku obnovu stambenih zgrada.

Podsjetimo samo da je za proces programiranje budućeg korištenja fondova eu zaduženo Ministarstvo regionalnog razvoja i EU fondova.

Možemo zaključiti kao čak 4 ministarstva uvjeravaju 1 ministarstvo da osigura preduvjete za provedbu energetske obnove u višestambenim zgradama kako bi građani mogli dobiti donacije koje iznose 40-50% ukupne investicije u obnovu i kako bi se u tu svrhu mogli iskoristiti novci iz EU fondova.

No, Ministarstvo pravosuđa kaže – NE.

“Ne može se realizirati investicijski potencijal, ne želi se omogućiti ulazak privatnog kapitala (vlasnika stanova), ne želi se poveća energetska učinkovitost u zgradama, kao I kvaliteta života i ne žele se smanjiti računi građana za režije te sukladno tome se ne želi smanjiti potrošnja energije!”

Međutim, što ako se novac ne potroši i Hrvatska ne ispuni svoje obveze:

  • Povećanja razine energetske učinkovitosti za 20% do 2020 godine (danas smo negdje na 2%)
  • Minimalno 12% sredstava ukupne ERDF alokacije na ulaganja u energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije (što iznosi 530 milijnu eura)?

Tada će Hrvatska plaćati penale i to dnevne penale u tisućama eura! Možda bi oni koji sadašnji okvir Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima drže potpuno ne dostupnim za bilo kakve izmjene trabali razmisliti o tome! Kako je moguće da sve zemlje u okruženje mogu imati zakonski okvir koji omogućuje energetsku obnovu višestambenih zgrada pod normalnim uvjetima, a mi ne?

Hoće li oni preuzeti odgovornost?

 

Autor: Ana Pavičić-Kaselj