Centar za urbani i teritorijalni razvoj

Osvrt na "Program energetske obnove obiteljskih kuća" usvojen na sjednice Vlada RH 27.03.2014. godine by Ana Pavičić-Kaselj

Program energetske obnove stambenih zgrada do 2020. godine prošao je javnu raspravu u prosincu 2013. godine. Iako se Program trebao usvojiti do kraja 2013. godine to se nije dogodilo. U veljači je na stranicama MGIPU osvanula obavijest da se Program dijeli na dva dijela, jedan za obiteljske kuće, a drugi za višestambene zgrade. Nacrt Programa energetske obnove obiteljskih kuća je tom prilikom objavljen, no javna rasprava o njemu nije otvorena.

Naime, glavna zamjerka dosadašnjem modelu financiranja obiteljskih kuća je upravo uvjet za sufinanciranjem određenog dijela investicije od strane županija, gradova i općina. Na natječaje Fonda iz prosinca 2012. godine javilo svega 28 gradova, 17 općina i te 16 županija (uključujući Grad Zagreb) koje su iz svoga proračuna izdvajale uglavnom 10% za sufinanciranje projekata, dok je Fond u prosjeku sufinancirao 40% investicije sa ukupno 47 milijuna kuna. Tako se od ukupno 556 gradova i općina, samo njih 46 javilo na natječaj Fonda. Na taj način je onemogućeno svim građanima RH da ostvare ista prava na mogućnost dobivanja subvencije od 40% za energetsku obnovu svojih kuća, jer se njihove JLPRS nisu javile na javni poziv Fonda.

Međutim umjesto da se pronašao odgovarajući oblik koji bi olakšao provedbu Programa i ispravio dosadašnje manjkavosti, u Nacrtu Programa energetske obnove obiteljskih kuća osvanula je novost. Uz postojeće JLPRS posrednici su postale Stambene štedionice. Tako bi Stambene štedionice trebale prikupljati od građana zahtjeve i potrebnu dokumentaciju za odobrenje kredita i subvencija, dok će zahtjev za subvencije prosljeđivati na suglanost FZOEU. U konačnici građani će sklapati ugovorni odnos sa Stambenom štedionicom, nevezano da li su im kreditna sredstva potrebna ili ne ili je njihov udio sredstava položen na računu u drugoj banci.

Pitanje koje se postavlja je – što će nam u ovom procesu Stambene štedionice? Da li za provedbu ovakvog Programa nemamo dovoljno upravljačkih tijela, novca ili nečeg trećeg? Zašto bismo dali Stambenim štedionicama da upravljaju godišnje sa 71 milijunom kuna državnih sredstava, odnosno izvanproračunskih sredstava koji su uplatili građani putem naknada za onečišćenje okoliša? Na koncu bi kroz Stambene štedionice godišnje prošlo ukupno 207,5 milijuna kuna koliko naime iznose ukupne procjenjene godišnje investicije u Programu. Da li je ovakav izdašan Program vrijedan jedne javne rasprave odnosno kako se može desiti da on uopće ne prođe javnu raspravu?

S druge strane, živimo u državi koja ima čak 128 gradova i 428 općina te 20 županija koje su osnovale čak 29 Regionalnih razvojnih agencija te 5 Regionalnih energetskih agencija. Svrha Regionalnih energetskih agencija jest promoviranje i poticanje regionalnog održivog razvoja kroz korištenje obnovljivih izvora energije i uvođenje mjera energetske učinkovitosti. Njihovo ključno područje djelovanja je upravo usmjerno na provedba projekata na području lokalne i regionalne uprave. Djelatnici regionalnih energetskih agencija su plaćeni iz proračuna. Stoga ukoliko oni neće biti zaduženi za provedbu ovakvih projekata, koja bi onda uopće trebala biti njihova uloga u državi i zajednici? 

Pored toga u Programu se barem trebao dati osvrt da ovakav model eneregetske obnove obiteljskih kuća koji se provodi putem stambenih štedinica u stranom vlasništvu, već postoji i uspješno funkcionira u okruženju. No koliko mi je osobno poznato takav model ne postoji iz jednostavnog razloga jer se države ne odlučuje olako davati državna sredstava u ruke stranih banaka, a gdje poticaje koji bi trebali dobiti građani u iznosu od 40% na ovaj način dobija Stambena štedionica, koja pak građanima za odobrena sredstva naplaćuje naknadu te gdje se subvencija umanjuje za troškove naknade te obrade i odobrenja kredita.

Razlika između Nacrta Programa koji stoji na stranicama Ministarstva i danas usvojenog Programa na sjednici Vlade RH nije velika. Naime, usvojeni Program je nedorečen jer u njemu nedostaje Proces provedbe, odnosno slika Procesa koja je izbačena iz zadnje verzije te se u Okviru 5-1 «Aktivnosi su sklopu provedbe» Stambene štedionice više ne spominju. No i dalje u usvojenom Programu stoje slijedeće tvrdnje:

  • «Stambene štedionice će surađivati s FZOEU kako bi olakšale građanima odobravanje kredita po prethodno donesenim odlukama FZOEU ili JLP(R)S o subvencioniranju građana za provedbu mjera energetske učinkovitosti.» - Stranica 3. Programa
  • "Za obiteljske kuće 'posrednici' će biti stambene štedionice i JLP(R)S." - Stranica 32. Programa
  • Slika 5-2 Načelna organizacijska shema provedbe mjera EnU za kućanstva "STAMBENE ŠTEDIONICE - administrativni poslovi oko dodjele kredita i subvencija" - Stranica 33. Programa
  • "Tijekom 2014. godine financijske institucije (stambene štedionice) surađivat će s FZOEU na uspostavi modela zajedničkog poticanja građana za primjenu mjera energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora" - Stranica 37. Programa
  • "radi što uspješnije provedivosti i realizacije ovog Programa nužna je izravna suradnja FZOEU sa stambenim štedionicama, koje prate korisnike sredstava Programa u provedbi mjera energetske obnove, kako bi se u jednom koraku ostvarilo i kreditiranje od strane stambene štedionice i sufinanciranje od strane FZOEU. Ovo će značajno smanjenjiti administrativno opterećenje te će zasigurno pridonijeti boljoj realizaciji Programa». Stranica 41. Program.

​S obzirom na povijest stambene štednje i nedavne izmjene i dopune Zakona o stambenoj štednji i državnom poticanju stambene štede, kojim se ukidaju poticaju za stambenu štednju sa 01.01.2014. godine, čini se da se ovim Programom praktički kompenzira nastala šteta za stambene štedionice u stranom vlasništvu. S obzirom da je kreditni potencijal stambenih štedionica u prošlom razdoblju bio nedovoljno iskorišten, one su kreditirale državu kupnjom državnih vrijedsnosnih papira te time ostvarivale prihode na konto sredstava javnog sektora odnosno države. Stoga bismo mogli zaključiti kako u RH stambene štedionice ne ostvaraju svoju svrhu te nam kao takve ne trebaju.

No pored toga i dalje zvuči gotovo najverojatno da pored čak dva nadležna ministarstva, FZOEU-a, APN-a, CEI-a, HBOR-a i mnoštva regionalnih agencija i jedinica lokalne i regionalne samourpave, za provedbu Nacionalnog Programa se zadužuju besmislene Stambene štedionice, barem u hrvatskom kontekstu.  Za zaključiti možemo samo da smo kao državna uprava očigledno potpuno nesposobni za donijeti i provesti bilo kakav Program koji bi imao smisla i koji pri tome ne bi ignorirao cijelu stručnu javnost.